Tekućina u sustavu za kočenje njegov je ključni element i time jedan od najvažnijih faktora koji utječu na mogućnost adekvatnog i pravovremenog zaustavljanja vozila, a time i aktivnu sigurnost u vožnji. Možete imati najsnažniji sustav za kočenje u vašem automobilu i on može biti opremljen čitavom serijom modernih elektronskih sustava za pravovremeno zaustavljanje, od ABS-a i EBD-a preko ESP-a i TCS-a pa do radara i sustava za automatsko kočenje i zaustavljanje u slučaju opasnosti, ali ako je u sustavu kočenja staro ili neadekvatno ulje, to vam neće biti od velike koristi.
Naime, tekućina za kočenje je ta koja prenosi silu sa servo pojačivača do samih kočnica i ako s njom nešto ne valja, vaše pritiskanje papučice kočnice neće rezultirati prikladnim i pravovremenim kočnjem i usporavanjem automobila. Kako bi mogla obavljati svoj zadatak sama tekućina za kočenje je nestlačiva, a u zatvorenom hidrauličkom sustavu za kočenje ne smije biti zraka.
Nezgodno je što zbog svog sastava tekućina za kočnice prirodno ima izrazitu sposobnost privlačenja vlage iz okoline te zbog toga kroz mikropore u cijevima s vremenom apsorbira sve više i više vlage. Zato je njena zamjena određena vremenskim intervalom, a ne kilometražom. Naime, voda i vlaga je ono što nikako ne želite u sustavu za kočenje jer se tamo, primjerice za vrijeme dugotrajnog kočenja kao prilikom spuštanja planinskom cestom ili pak prilikom višestrukih uzastopnih naglih kočenja, razvijaju vrlo visoke temperature.
Kočnice se svojim radom izrazito griju, čak i do užarenja diskova, a voda, koja provrije već na 100 stupnjeva, tekućini za kočenje drastično smanjuje točku vrelišta. Vlaga koja se s vremenom skupila u ulju za kočenje podizanjem temperature zakuha i pretvara se u paru. A kada se u tekućini za kočenje stvori plin ili parni čep, ona djelomično ili potpuno gubi mogućnost obavljanja svog zadataka jer sada silu pritiska na papučicu upija odnosno anulira svojim sabijanjem para.
Rezultat je vrlo opasan – papučica za kočenje postaje mekana, spužvasta i gnjecava, a reakcija sustava za kočenje gubi oštrinu i počinje kasniti i slabiti ili se, ako je vlage puno, može dogoditi da mogućnost kočenja potpuno izostane, a vozaču papučica doslovno propadne do poda bez da automobil uopće usporava. Stoga ju zbog te njene higroskopnosti (sposobnosti navlačenja vlage) treba mijenjati najmanje svake dvije godine, ali iskustva govore da je mnogi ne zamijene godinama nakon kupnje automobila.
Treba naglasiti da ovo vrijedi i za električne automobile usprkos regenerativnom kočenju jer im hidraulički sustav služi za kočenje u slučaju opasnosti. Naime, već nakon jedne godine ulje za kočenje prikupi 2 posto vlage što znatno smanjuje točku vrelišta, a nakon dvije godine u njoj je već 4,5 posto vode što spušta točku vrelišta i najkvalitetnijih ulja za kočenje s više od 250 stupnjeva na znatno ispod 150 stupnjeva, kažu stručnjaci iz Motula.